279 RIJEČI ZA KRAJ
Zli duhovi švarcvaldske klinike opsjeli su i ovaj blog. Na Sveta tri kralja, 2008 godina nakon Krista, ugledao je svjetlo svoga kraja.
Tijekom njegove kratke, ali burne povijesti prenosili su ga BBC, BBC1, BBC2, Daily Mirror, Cartoon Network, Al Quaida, Budistička TV i mnoge druge ugledne medijske kuće.
Godišnji leksikon Donje Skakave dobio je ekskluzivu na postove objavljene neparnim danima.
Subotari su prenosili postove radio dramom i to uvijek četvrtkom.
National Geografic raskinuo je Ugovor o pravu prijenosa putopisa o peruanskim močvarama u posljednjem zakonskom roku. I to samo zato jer škrci nisu pristali na mizernu svotu od 3 milijuna$ za autorska prava!
Radi svog edukativno-kulturološkog sadržaja, Ministarstvo kulture oslobodilo je ovaj blog plaćanja poreza, prireza i ostalih nametnika – poput tekuta, glista, buha, lisnih uši…
Eastsidestory se u ovom spektakularnom i nadasve svečanom trenutku oproštaja želi zahvaliti
mikke musseu na uspješnom skretanju s teme svakog posta i svakog komentara;
theBelom na špijunaži i kontrašpijunaži;
renosauru na slijepom vjerovanju da postove vrijedi čitati;
toljagi na uvjeravanju da ovaj blog treba pretvoriti u slikovnicu;
beastie boyu na uzvraćenim udarcima;
jockey full of burbon na idolopoklonstvu;
pridaždevnjačickom na jednom jedinom komentaru koji je sadržavao točno 3 riječi, 8 slova, 3 točke i 2 razmaka;
renki, republici, tommyju i ostalima na trudu da razumiju postove;
paji na otkrivenju značenja osmjeha Mona Lise;
veleBeatu na homeopatskom učinku… (i tako dalje)
Eastsidestory poslegla je čarima nove sekte priključivši se (o)kultnom.
Radujte se, jer ovo je kraj.
NEKA VAM BUDE!
Malo ste prazni? Svi Vam nešto čestitaju a Vi ne osjećate ništa. Gledate u njih i uzvraćate japanskim osmijehom br.1 kao da Vam čestitaju rođenje prvorođenog sina. No, no, no... nije to ništa – ništa to nije! Zdravi ste i normalni. Svi smo zbunjeni kad nam čestitaju nešto tako loše definirano kao Nova Godina. Mogao je to biti bilo koji dan u godini, ali nije.
Ipak, u toj zbunjenosti ne zaboravite na Staru godinu – puna je poučnih događaja, neponovljivih iskustava, dirljivih trenutaka, zrnaca sreće... Pa, da, znam ja da je Nova puna nadanja, izazova, mogućnosti... Ali, samo pamćenjem Stare dobit ćete puno više šanse da jednog dana Novu pamtite kao izuzetno dobru godinu. Meni je ova Stara dala puno, a najviše mi je dala – pravu šansu. Šansu za Novi Život. I, tako mi stotinu darkwoodskih bubnjeva, neću je olako prokockati.
Neka Vam bude – kako se izborite, sami i uz pomoć svojih najbližih, obitelji, prijatelja i ono malo dobrih ljudi što gaje ideale. Sreća je kockarska utopija, sponzoruša, prolazna k'o treptaj... Stoga, NEKA VAM BUDE – SVE PO ZASLUZI!
PAJI, THEBELOM, MONTYJU, PYTHONU...
... I SVIMA KOJI PREŽIVE IZOBILJE PROLAZNOSTI
Gledam ove električno-digitalne božićne prizore i čudim se ljudima kako su olako prokockali prave tradicijske vrijednosti. U moje vrijeme Božić je bio pravi doživljaj koji je trebalo znati preživjeti. Mama i tata danima prije probirali su najmršaviju djecu. Mama bi nas umatala u šarene krpe a tata jedno po jedno vješao na bor.
Mene je mama jako voljela i pazila bi da me konopac ne žulja previše oko vrata. Tata bi svejedno stegao omču malo jače. Bojao se, jadan, da netko od nas ne padne i slomi ruku, nogu, nešto...
Deblja djeca bi stojala pokraj bora, palila i gasila svijeće, pjevala 'Zvončiće' a onda kriomice, kad nema roditelja, odmotali jedno od ukrasne djece i... pojeli ga. Nikad mi Tri Kralja nismo dočekali u komadu.
Pjevanje i puhanje u svijeće bilo je jako naporno i uvijek bi se neko dijete od umora srušilo. Otac bi ih onda pobaco na smetište i otišao na pijacu kupit 4-5 metara nove djece. Psovao bi po cijeli dan kako se u tu jeftinu rumunjsku robu ne moš pouzdat.
Nije on bio loš. Nas koji bi se pokazali kvalitetnim puštao bi povremeno spavat po cijeli sat. Slame nismo imali jer bi sve pojeli do Svih Svetih. Nismo imali zemljani pod. Nismo uopće imali pod pa smo spavali na zraku.
Al' taj zrak, nekada... To je bio pravi zrak – a ne ovaj današnji.
SVATKO SE KITI S ONIM ŠTO IMA
Nekad davno, dok nije bilo ovog jeftinog kineskog svjetla, na bor smo vješali slatkiše.
Nama, djeci, to su bili najljepši ukrasi - svakog dana
pojeli bi po jedan ukras i to bi nas držalo do sutradan.
E, pa ja sam odrasla ali navike ostaju, slatkiši su povješani
i spremni da me uvesele kod svake slijedeće krize.
JEDAN GRAD GRADOM ČINE LJUDI, POVIJEST I KULTURA DOGAĐANJA.
A GDJE SU OVDJE LJUDI? POVIJEST? KULTURA?
Ne znam… Ali mene je ovih dana užasno strah prolaziti ispred muzeja. Nije im bilo dosta jedno nakaženje. Iz tko zna kakvih pobuda, netko je to morao još i klonirati!
Na slici možete vidjeti dvije bezobrazne pahulje (tzv. Neposlušnice) kako su se otrgle jatu ostalih pahulja u nadi da će među gomilom drugih ipak ostati zamjećene. I jesu! Doduše, malo im ugled narušava ovo gnijezdo apstraktno pobacanih lampica (sad već tradicionalno samo) s jedne strane stabla.
Dragi putnici, poželite osam želja jer 8 (O S A M) Repatica ispraćaju vas k autoputu, dakako – prkoseći gravitaciji i biblijskom naukovanju. Hvala na posjeti, dođite i sljedećeg Božića. Iste Repatice isto će biti tu u istom ovom cirkusu.
And the winner is…
Mislim… Ja volim svoj grad. U ovakvom izdanju. S ovakvim ukrasima…
…i ovakvim Božićem.
Ovo je stara trošna kućica u kojoj živi jedna stara bakica koja se grije na daske s obližnjeg gradilišta i ostataka drva koje nađe negdje usput. Kladim se da odgovorni njenu kuću namjerno nisu olampičili jer… Nema prozora. Ima daske umjesto žaluzina pa sva ljepota lampica tu ne bi došla do izražaja. Osim toga, baka vjerojatno nema ni struju, a to bi za grad značio dodatni trošak iz budžeta. Mislim, agregat ili struja na račun grada.
Živjeli gradski oci!
I svi mi koji zatvaramo oči na stvarnost, a iluziju privremenog sjaja veličamo do granice moždane boli.
DEJA-VU
Eksplozija hidrogenske bombe?
Krampusovi tragovi?
Atak divovskih pahulja?
Neeee, UKRAŠEN grad!
Noćna lampa?
Radioaktivni odašiljač?
Olimpijska baklja?
Svjetionik?
Neeee, UKRAŠEN grad!
Lampice koje prkose gravitaciji. Želite im se diviti? Stanite s desne stablu. Lijeva je krnja lampicama.
Šest (!!!) zvijezda vodilja! Također prkose – ovaj puta naukovanju. Tradicionalna repatica u silaznoj je putanji, što znači da je zvijezda okrenuta prema dolje i za sobom ostavlja trag (popularno nazvan repom – otuda i naziv Repatica); no ovih 6 zvijezda inate se tradiciji i vjerovanju čak i brojčano.
Tepisone na balkone!
Djed Mraz u plemenitoj misiji uništavanja Made In China tepisona.
SEX, PERVERZIJA, FETIŠ
Jeste li primjetili da ono što iskreno zavolite, uvijek dođe nenadano? Na najčudnije načine.
Nedavno me dragi ˝upoznao˝ s likom. O kakva kardinalna pogreška!
Lukavo mi poturio dobru stvar. Nije mi baš bilo do novih spoznaja, ali...
Pojava tog lika u mom životu stvorila je nove ovisnosti. Glas kojeg vidim. Tekst ispisan na koži. Djelo koje stvara vašar preklapanja stilova na rubu fantazije i ekscentričnosti. E baš mi je takav jedan trebao! Kao da nisam dovoljnim ludostima zaluđena. Kao da sam htjela da mi poremeti uhodane navike. Sad mi više i nije do ˝starih˝stvari.
Cccc, tako bezobrazno i lako izgurati moju dugogodišnju ljubav, Waitsa, s trona nedodirljivog.
Još uvijek ne znam puno o njemu, ali svoje besmislene tišine ispunjavam njegovim glasom. Repeat iznova. I iznova.
Jedino me strah da mi dragi ne sazna da sam zaljubljena u drugog. Nemojte mu reći za Captaina Beefhearta.
MALA ŠKOLA POKLONA
Jednom je kolega imao rođendan. Zapravo imao je on rođendan 30-ak puta, al` mene je pozvao samo jednom i nikad više.
Zbog poklona. HARDY dezodorans + tattoo naljepnice za na rame.
Naljepnice su se provukle pod kul foru, al` HARDY je ostavio trajnije posljedice. Dotični sretni dobitnik poklona, nakon nanošenja spreja ispod pazuha, 6 dana nije smio spustiti ruke uz tijelo da, nedajbože, dođe do kakvog trenja i samozapaljenja.
Nakon preživljenih posljedica, zajedno smo konstatirali kako je HARDY idealno sredstvo protiv nametnika. Tri mjeseca sam se bičevala koprivama ne bih li zaslužila oprost.
Ali zato kolegin pas više nije imao niti jednog krpelja.
PANKRTI I POGREB X U VINKOVCIMA!!!
Neopisivo prosvjetljenje dogodilo se za nas obične smrtnike…!!!
PANKRTI S IVANOM KRALOM I POGREB X-om U VINKOVCIMA!!!
(što za ove potonje i nije neko čudo, jel`)
Po primitku ove senzacionalne i nadasve radonosne vijesti, dlan mi je nekontroliranom brzinom završio posred čela uz pripadajuću zvučnu kulisu prepoznatljivog tona FLJAS!, a suze radosnice obasjaše mi sva tri oka. Što zbog odjeba Osijeka (koji ionako nikada nije i nikada neće biti punkerski grad za razliku od Vinkovaca), što zbog PANKRT-a koji su rodili punk na ovim (i, geografski gledano, i širim) prostorima.
Gospodinu Soldi, u nas poznatijim pod poznatijim nadimkom Adolf, do neba zahvaljujemo na svekolikoj moći uvjeravanja PANKRT-a da se pojave ovdje gdje su doista dobrodošli te obavještavam Gradsko Poglavarstvo da stavi na razmatranje prijedlog o preimenovanju glavnog trga u TRG GOSPODINA SOLDE. Manja odstupanja u nazivu (npr. ADOLFOV TRG) također ćemo s ponosom uvažiti. Ako ne može trg, a ono bar jednu od glavnih ulica grada. Zaslužio je čovjek itekako. Ako treba, u subotu stajem na pijacu s listama za peticiju!
Dakle, ako ne vjerujete meni,vjerujte ovome i POGREB X-u.
MEDIJSKO NASILJE
Kolegica je dobila temu iz etike: Medijsko nasilje. Svašta bi se tu dalo udrobiti: loš utjecaj TV programa, PC igrica, zaglupljujući tjednici u pisanom obliku… No sve to još mogu tolerirati. Ako ničim drugim, a ono slobodom izbora: Ok, večeras ne moram upaliti TV i ostat ću pošteđena gomile bespotrebnih gluposti; neću se, bez imalo samokontrole navući na virtualni svijet zabave; zaobići ću danas kiosk kao kereće govno i uštedjet ću petnaestak kuna za nešto korisnije od Moje Sudbine, ali… Ono što je, zapravo sustavno isplanirano medijsko nasilje jesu jumbo-plakati i city-lightevi. Bezobrazne Ulične Nametljivice koje nikako ne mogu izbjeći. Pa kako da hodam žmirečki?!?
Nekako mi nije u redu kad djevojčice odrastaju s kompleksom kraćih nogu od Barbie lutke koju nemilosrdno poturaju kao ideal ženstvenosti. Nije u redu ni da dječaci kljaštre jedni druge (a u nedostatku hrabrosti, i drevće, kante za smeće, klupe u parku, parking-automate…) samo zato jer im je sinoć neki filmski `junak` demonstrirao high-kick udarac da bi prije odjavne špice ispao good guy. Nije uredu ni da žena, čiji se život sveo na `tuče me jer me voli`, neimaštinu i bezizlaznu situaciju življenja, olakšava sebi jade sistemom: Pa nije meni tako ni loše, samo zato jer je u nekom niškoristi časopisu pročitala kako ima teških `sudbina`.
Al`, brate, nije u redu ni da mene, onako usput s nekog plakata, mentalno zlostavlja nečija isfotošopirana glavurda s pripadajućim tekstom na kojem se nižu laži, sranja i obećanja!
Ne znam kolegice, ali medijsko nasilje je preširok pojam da bismo ga tako usko skvrčili u jedan referat i poslije se uopće ne obazirali na to što, doslovno - prisilno trpimo sranja na kojima netko jako dobro zarađuje. I to s našim, krvavo zarađenim parama.
Ako si pravo žensko i imaš muda, reci to svom profesoru pa nek on napiše refarat na A4 formatu (pa makar i najsitnijim fontom), a usput kaže sve što je vrijedno spomena. Snađi se. I pronađi se.
